Kako je ideja o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji postala “zrela”
Autor: prof. dr Anđelko S. Lojpur, Crnogorska ekonomska nučna akademija (CENA)
- Oče, dokle će trajati ovo siromaštvo?
- Još četrdeset dana!
- A onda?
- Onda ćemo se navići!
Armenska izreka
Pitanje je: Dokle će trajati pregovori o pristupanju Crne Gore EU? Kako prolaze godine, prihvatili smo ulogu “lidera”, stvarajući sve veću opasnost da se naviknemo i zaboravimo na ono što je važno. Turska se sigurno ne bi protivila da nam zauvijek prepuste tu “lidersku” ulogu.
Vinston Čerčil je, u svom poznatom govoru u Cirihu u septembru 1946. godine, predstavio viziju za Evropu, koja je tek izašla iz strahota Drugog svjetskog rata. Obraćajući se studentima, pozvao je na obnovu evropske zajednice kroz regionalnu strukturu nazvanu Sjedinjene Evropske Države. Čerčil je naglasio da bi cilj ove strukture bio „…spasiti obične ljude svih rasa i država od rata i ropstva… na stabilnim osnovama”. Ako zemlje Evrope ne žele ili ne mogu da se priključe uniji, one koje to žele, moraju se okupiti i krenuti tim putem, s vođstvom Francuske i Njemačke, dok „…Velika Britanija, Komonvelt, snažna Amerika i Sovjetska Rusija moraju biti prijatelji i sponzori nove Evrope”(1).
Nije jasno da li je predsjednik Evropske komisije Ž. K. Junker svojom izjavom o stanju Unije iz septembra 2016. godine imao na umu Čerčilov govor. No, ne sumnjamo da je osoba koja bi trebala biti upućena u svoje zadatke bila svjesna postojećih problema, kada je izjavila: „…EU nisu Sjedinjene Evropske Države, već mnogo složenija unija… a ignorisanje te složenosti vodilo bi ka pogrešnim rješenjima.”(2) Istakao je nedostatak koherentnosti i unije unutar same Unije.
A onda je uslijedio Bregzit, snažan udarac koji je pokrenuo duboka preispitivanja evropske integracije. Iako su se neki nadali, odlazak Velike Britanije nije doveo do konsolidacije EU i nužnih reformi. U međuvremenu, “vrata” Zapadnog Balkana otvorila su se novim globalnim igračima (Rusija, Kina, Turska i dr.), koji su u posljednjoj deceniji stekli značajan ekonomski i politički uticaj u regionu.
Konačno, pokazalo se da Evropska unija, „kako je bila postavljena, bez jedinstvenih geopolitičkih ciljeva, zajedničke spoljne i bezbjednosne politike, odnosno vlastitih oružanih snaga, nije mogla preživjeti kao politička unija. Suštinski, EU kakvu je zamislio Žak Delor više ne postoji”(3). S obzirom na trenutnu situaciju, pod pritiskom snažnih geopolitičkih uticaja SAD-a, Rusije i drugih, EU će po inerciji nastaviti da postoji, dok su pred njenim vođama ozbiljni zadaci, koji se mogu opisati kao proces kontrolisane atrofije, što dodatno dovodi u pitanje svrhu proširenja članica sa statusom kandidata.
Da li je EU iznevjerila visoku podršku procesu pristupanja potencijalnih članica?
Jedno od ključnih pitanja vezanih za proces prijema novih članica EU je da li su lideri EU prozreli očekivanja tih država na pravi način? Drugo pitanje je šta je to snažno motivisalo građane i političare, čak i u zemljama koje su uspešno prošle kroz tranziciju, da bez ozbiljnog promišljanja većinski podrže pristupanje EU? Možemo ukratko navesti tri očigledna razloga(4):
- Građani Istočne Evrope verovali su da će, ulaskom u EU, brzo postati bogati poput građana EU15, a njihov društveni i državni sistem će postati sličan onima starih članica;
- Ulazak u Uniju smatran je „privlačnim vozom“ koji prolazi samo jednom kroz „malo misto“, što je značilo da ko ne ukrca sada, ostaje na peronu sa neizvjesnošću;
- U prethodnim proširenjima, EU bi unapred obezbedila subvencije za pokriće troškova prilagođavanja novim članicama, kao neto dobitnike. Na primer, ti su iznosi za deset novih članica 2005. i 2006. godine iznosili između 9 do 12 milijardi eura godišnje, što će se kasnije pokazati kao problematično;
Današnja EU se susreće s brojnim neriješenim pitanjima: nezaposlenost, naročito među mladima, povećanje javnog duga, izazovi integracije izbjeglica, ozbiljni problemi sa ljudskom bezbednošću, pa čak i mogućnost da neka članica napusti EU. U isto vreme, suočena je s geopolitičkim krizama, nezadovoljavajućim integracijama migranata, pretnjom od terorizma i potrebom za rastom i konkurentnošću, dok svaki dan koji EU provede fokusirajući se na unutrašnje probleme znači gubljenje koraka pred inovacijama i investicijama drugih ekonomskih (i vojnih) sila.
Da li je EU blizu egzistencijalne krize?
Fokusirajući se na neizvjesnost oko krajnjeg ishoda pregovora između EU i Crne Gore, ona je pojačana stvarnošću da se EU suočava s nizom izazova, većinom van njene kontrole. Ž. K. Junker je, u govoru iz septembra 2016. godine, izjavio da se radi o egzistencijalnoj krizi, jer ne vidi dovoljno zajedničkih tačaka koje bi članice mogle razmatrati. Takođe, ukazao je na nedovoljno jasnoća među vođama članica o prioritetima EU.
U suštini, putem raznih ekonomskih, političkih i društvenih dimenzija, možemo identifikovati ključne strukturalne slabosti koje kontinuirano jačaju:
- Slab ekonomski rast i dugoročno zaostajanje za SAD-om i Kinom, a stagnacija BDP-a u glavnim članicama;
- Visoka inflacija u periodu 2021-2023 (u nekim članicama preko 10%);
- Kriza inovacija i digitalizacije;
- Visoka zavisnost od uvoza strateških tehnologija i sirovina;
- Demografska kriza i starenje stanovništva;
- Povećanje fiskalnog pritiska na penzione i zdravstvene sisteme;
- Visoki javni dugovi i neujednačena fiskalna disciplina;
- Zavisnost od uvoza energije, posebno od Rusije;
- Politička fragmentacija i rast populističkih partija;
- Nedostatak konsenzusa oko ključnih pitanja (migracija, proširenje, sigurnost);
- Povećanje tenzija zbog integracije migranata;
- Opadanje međunarodnog uticaja u poređenju sa SAD-om i Kinom.
Ako sve navedene teškoće u vezi sa funkcionisanjem EU rezimiramo jednim uporednim indikatorom, možemo analizirati nivo ekonomskog razvoja EU u odnosu na SAD. Tako je 2015. godine BDP EU u odnosu na SAD iznosio 95%, a 2024. godine ovaj pokazatelj je pao na svega 66,5%.
Završavajući, sve to ukazuje da dok je EU bila trgovinski savez, razvoj evropskih integracija bio je uspešan. Međutim, do tranzicije ka političkoj uniji došlo je do prekida, a ono što se desilo može se opisati rečima Henrija Kisindžera: „Evropa koja je nekada imala monopol na planiranje globalnog poretka, sada je u opasnosti da bude odvojena od savremenih težnji za svetskim poretkom”(5). D. Proroković nadalje sugerira da EU, okrenuta ka unutrašnjosti, slabo anticipira vanjske devenije i smatra da je Bregzit označio njen kraj.
Istina po g. Milanoviću koja sputava Crnu Goru
Predsjednik Hrvatske, g. Z. Milanović, nedavno je izneo stav da je nepošteno reći da je Ukrajina bliža članstvu u EU nego neke države Zapadnog Balkana, poput Crne Gore. „Meni”, kazao je, “sve više izgleda da se cinizam određenih evropskih struktura ne zaustavlja. Ukrajina, zemlja u ratu, ne može se finansirati, dok se sa druge strane govori o našoj bližoj perspektivi članstva.”
U vezi s tim, Milanović je ukazao na prioritetne kriterijume koje su morale ispuniti zemlje poput Hrvatske, a koji nisu važili za Poljsku, Češku ili Mađarsku.
U kontekstu njihovih pregovaračkih protokola, Milanovićeva izjava nije izolovana, jer slične poruke dolaze i od drugih zvaničnika iz zemalja EU, ali i Zapadnog Balkana. Izvještači iz Turske su kritikovali Komisiju EU, optužujući je za licemerje i usvojili stajalište da se nalazi na „pogrešnoj strani istorije” kada je reč o pristupnim pregovorima.
Ima li Crna Gora pravo na svoj „CVM trenutak“?
Ulazak Rumunije i Bugarske u EU 2007. godine, rezultat je političke volje EU prekoračujući tehničke kriterijume, što je bila više geopolitička odluka nego ispunjenje kriterijuma. EU je tada htjela stabilizovati Jugoistočnu Evropu i pokazati da je proširenje i dalje aktuelna politika. To je otvorilo vrata i za druge zemlje, ali je dodatno pooštrilo kriterijume za buduće kandidate.
Podsećajući na ulazak Rumunije i Bugarske, smatramo da Crna Gora treba da iskoristi trenutnu priliku i uputi zahtev Evropskoj komisiji za uspostavljanje vlastitog Mehanizma saradnje i verifikacije (CVM).
O praktičnim mogućnostima završetka pregovora EU i Crne Gore, više u narednoj analizi.
(1) Winston Churchill, United States of Europe, Speech, Zurich, Council on Foreign Relations, http://www.cfr.org/europe/churchills-united-states-europe-speech-zurich/p32536
(2) Jean Claude Junker, State of Union Address 2016: Towards a better Europe – a Europe that protects, empowers and defends, Strasbourg, September 14, 2016, SPEECH/16/3043
(3) Vid. Šire; Proroković, D.: Budućnost EU iz ugla geopolitike; Budućnost EU i ZB; Beograd, Fridrih Ebert; 2016.g.
(4) Prokopojević, M.: Isplati li se Srbiji ulazak u EU;Ekonomska politika u 2006.g.: Ekonomski fakultet, Beograd, str.51.
(5) Kisindžer, Henri, Svetski poredak, Klub PLUS, Beograd, 2014, str.107.
(6) Prema Miščević, T.: Sedam decenija ideje EU – kako dalje ili kako nazad; Budućnost eU i Zapadni Balkan; str.7.
(7) Milanović: Reći da je Ukrajina bliže članstvu u EU nego Crna Gora i Sjeverna Makedonija je uvreda prema tim državama; https://www.tportal.hr › vijesti